***Dobrodošli u našu Skalinadu!***
Sretni smo što možemo biti Vaši domaćini i što ste za svoj odmor odabrali baš nas. Zato s vama želimo podijeliti priču o mjestu i kući u kojoj boravite.
Baška Voda, maleno mjesto ribara i težaka, smješteno između masivnog Biokova i bračkog kanala oduvijek je bilo okrenuto moru, ali vrijedne su ruke obrađivale i male komade plodne zemlje na obroncima planine i u Baškom polju.
Život s morem i uz more stoljećima, osim znoja, pomorstva i ribolova, nije bilježio ništa od onoga što znamo kao užitak odmora, kupanja, sunčanja… Tek 1920-ih i 30-ih Poljaci i Česi, prvi gosti Baške Vode sa sobom donose ono što danas zovemo turizmom.
Mjesto na kojem se sada nalazite – na samoj obali mora, uz put prema Brelima i izvan tadašnje Baške Vode, s pogledom na Brač s jedne i 1242 metra visoki vrh Bukovac s druge strane, a podno lokaliteta Gradina koji bilježi tisućljetnu povijest naseljenosti – bilo je na osami podalje od naselja u kojem se odvijao svakodnevni život pa i počeci turizma.
Plažu koju gledate kroz prozor mještani su zvali „Nugal“, što zbog intime koju je pružala, što zbog načina na koji su kupači na njoj uživali.
Godine 1932/33. ugledni zagrebački poduzetnik Anton Ziegler, tadašnji direktor ZET-a (Zagrebački električni tramvaj), dao je na ovom mjestu podignuti za to vrijeme luksuzno zdanje, ladanjsku vilu, ljetnikovac od bračkog kamena.
Bijeli brački kamen, isti materijal od kojeg je sagrađena i Bijela kuća u Washingtonu, na obalu je dopremljen brodom iz kamenoloma na otoku Braču na koji seže pogled s terase. Tako je po prvi puta u povijesti Baške Vode ovaj skupocjeni građevinski materijal korišten je kako bi se podignulo zdanje namijenjeno opuštanju i uživanju.
Obitelj Ziegler nije imala djece, a nesretni Anton, porijeklom Nijemac, stradao je u prvim danima nakon II svjetskog rata. Kuća je opustošena, dijelom čak i zapaljena, a obiteljskim nasljedstvom po Antonovoj supruzi pripala je obitelji Radić.
Od tada do danas, ovdje su odrastale tri generacije naše obitelji. U međuvremenu, Baška Voda je narasla, turizam se proširio, a mi kao treća generacija Smilko Smiljan Radić – akademski glazbenik, sa suprugom Dragicom – dipl. ekonomisticom, odlučili smo kuću vratiti u izvornu funkciju – ljetnikovac.
Od 2001. godine kada je kuća adaptirana za prihvat gostiju, ovdje su uživale stotine obitelji iz gotovo svih dijelova Europe. Najveće priznanje su gosti koji nam se iznova vraćaju.
Neka i vama ovaj odmor bude ispunjen zadovoljstvom – i dođite nam opet!