Slider
logo
  • hr
    • en

Bura…

Vjerujem da je većina vas sada negdje u ovu tmurnu i kišnu nedjelju zamotana u toplu deku i razmišljate što kupiti svojima za dolazeće blagdane, ili možda gdje pobjeći od sveopće histerije kupovanja i ‘Crnog Petka’ (ja sam u toj skupini), ne ovo nije tekst o blagdanima i svemu što uz to ide…
Bit će ovo blog o njoj – kraljici zime u Dalmaciji, o njoj koja kad ti se uvuče u kuću ne možeš se nikako ugrijati čak ni ispod nekoliko deka i popluna, o njoj koja kad zapuše rastjera i sunce i ljude s ulica, sve potjera u svoje kuće, svi se zavuku u svoje jazbine i čekaju da prođe – BURA. Ona je utkana u kosti “naših starih”, o njoj su skladane pjesme, ona je ta koja nam osuši rublje brzinom svjetlosti u ljetnim danima (kojeg redovno skupljam po vrtu jer ga naravno baci na sve strane). Ona je ta od koje “naši stari” strepe …ALI ima jedna super stvar u svemu tome – BURA je ženskog roda! Ima nešto znakovito u tome, zar ne?! Baš kao i žena vrlo je strastvena i nepredvidljiva – prava kraljica drame. Vjetar je to je koji sve nosi; i ljude i rublje ali i reumu.  Sve ode s njom. Ako je ljuta uništit će i vinograde i maslinike i sve plodove…Zato je, kažu,  nikada ne smiješ prokleti! No za razliku od južine koja je krivac za reumu, melankoliju, loše raspoloženje i dalmatinsku ‘fjaku’ BURA je ta koja otpuše tu kostobolju i donosi dobro raspoloženje a zaslužna je i za dobre pršute koji se suše u konobama.

Stručna definicija kaže: (tal. bora od grč. βορέας: sjevernjak) jak, suh i hladan, mahovit i turbulentan vjetar s kopna, koji pretežno u hladno doba godine puše duž istočne obale Jadranskoga mora. Bura puše više dana, rijetko 2 do 3 tjedna (s prekidima), i jača je noću, a na našoj obali može katkad dosegnuti i orkansku jakost. Najjača je na području Tršćanskog i Kvarnerskog zaljeva, u Velebitskom kanalu, osobito kraj Senja, u Ninskom zaljevu, Kaštelanskom zaljevu i kraj uvale Vrulje (između Omiša i Makarske).
KAKO NASTAJE?
–> Bura nastaje tako što se hladan zrak iz kopnenog zaleđa ruši niz strme obronke gorskog lanca i kroz uske primorske drage prema moru, pa struja zraka gibajući se niz strmu kosinu, postiže uz neke uvjete vrlo veliku brzinu. Ima izrazitu okomitu komponentu gibanja (odatle naziv padajući vjetar) te jaku nemirnu struju zraka ili turbulentnosti. Ova se osobina očituje osobito u tome što glavna struja vjetra nije jednolična, pa tako bura puše na mahove, pri čemu se slabiji i jači udarci refuli (tal. raffica, tal. dial. refolo) odmjenjuju uz kraće ili duže stanke, za kojih vjetar znatno oslabi.

Ima jedna dalmatinska narodna izreka koja kaže: “Na Dinari se rodila, u Makarskoj krstila, a u Senj udala.”

E sad ako vam ovaj opis nije barem približno dočarao jačinu i težinu bure, možda to uspije pjesma moga tate (znate svi da je pjesnik) koji je inspiran burom u rodnoj Baškoj Vodi napisao istoimenu pjesmu “Baškovoška bura” za koju glazbu potpisuje Pero Gotovac.

Klikni i poslušaj: Baškovoška bura

Bura! Baškovoška prava, ‘juta bura!
Cipa, dere, zmija ‘juta, bižite joj s puta!
Cipa, brije, vije, puše, ka’ da je bez duše!

U kužini vatra lagano pucketa,
Kraj špakera mačka grije se i prede.
Igraju se dica, igre ispo’ stola,
Vanka kuće bura nariče do bola.

U kužini vatra primiče se kraju,
Samo lumin gori, dani malo traju.
U daljini nima ni Brača ni Hvara,
Bezdušno kad cipa, baškovoška prava.

Dimi, puše, vije, brije, bura!
Baškovoška prava!
Nima take nigdi, nosi sve i vaja,
Bižite joj s puta kad zapuše s kraja!

Vije, brije, dere, para, bura!
Vije, brije, nosi, kosi,
Cipa, dere, vaja, kad zapuše s kraja!

 

Comments are closed.